Treba li nam predah od moderne tehnologije?

Treba li nam predah od moderne tehnologije?

A view on Vrana lake near Zadar, Croatia with blue and green water and islands in the distance.

Počinjemo s očitim – živimo u vrijeme kad su tehnologija i svakodnevni život međusobno isprepleteni i teško nam je uopće i zamisliti da može i drugačije. Navikli smo se na razne uređaje koje stalno nosimo sa sobom da bismo bili povezani s prijateljima, kolegama s posla, da bismo se opustili uz glazbu ili dobro štivo ili samo družili na društvenim mrežama.

Za nas koji volimo vrijeme provoditi na otvorenom, okrećući pedale i istražujući sve što nam je dostupno na dva kotača, te su se spravice pokazale nevjerojatno korisnima. Svi smo u nekom trenutku otkrili ciklokompjutere, GPS uređaje, mobilne aplikacije namijenjene baš biciklistima i spremne za korištenje na našim pametnim telefonima. 

Nije više dovoljno napraviti sendviče, spakirati vodu i rezervnu zračnicu i odlučiti kamo ćemo. Sad se trebamo konzultirati s računalom ili telefonom o tome koju rutu odabrati, gdje očekivati gužvu na cesti, kakvo će biti vrijeme, kad zatvara restoran u kojem smo planirali ručati i još toliko toga.

Da ne bude zabune, nipošto ne zagovaramo povratak u kameno doba i oslanjanje samo na vlastite sposobnosti snalaženja u prirodi.

Prednosti tehnologije su mnogostruke. Zahvaljujući mobitelima koje uvijek nosimo sa sobom, u slučaju nezgode, sve što treba napraviti je pritisnuti nekoliko brojeva i pomoć stiže. Mogućnost komunikacije s obitelji i prijateljima u svakom trenutku pruža osjećaj sigurnosti, posebno kad se radi o dugim putovanjima na biciklu. Zahvaljujući GPS tehnologiji, trasu kojom se želimo kretati moguće je pomno proučiti unaprijed i tako izbjeći neugodna iznenađenja kad se jednom nađemo na cesti. Planiranje rute i izbjegavanje prometnih čepova štede i vrijeme i živce, a sve to je moguće upravo zahvaljujući tehnologiji. I na kraju, ali ne i manje važno, kako bismo samo snimili stotine fotografija na svakom svom izletu i istog ih trenutka podijelili s prijateljima da nije pametnih telefona i društvenih mreža? Ili se pohvalili prijeđenim kilometrima i savladanim usponom da nema aplikacije Strava?

Mountain bike on the top of the hill. A view on the river.

A sad sve to ostavimo po strani i upitajmo se zašto uopće sjedamo na bicikl. Vjerojatno nas ima dosta kojima je vožnja način opuštanja, isključivanja od posla  i svakodnevnih obaveza, mnogi bicikliraju da ostanu u formi i sačuvaju zdravlje, nekima je to glavno prijevozno sredstvo za duga i daleka putovanja. Koji god razlog imali, u pozadini je jedna zajednička misao – potreba da se udaljimo od rutine. 

Možemo li to postići ako smo, čak i na biciklu, zalijepljeni za neki ekran? I dok pažljivo pratimo rutu na svom GPS uređaju pazeći da ne skrenemo pogrešno, lako nam se može dogoditi da nam promakne jež u travi ili sokol na borovoj grani. Možda ćemo snimiti puno fotografija zalaska, ali nećemo stati da osjetimo i upijemo mirise prirode oko sebe. A njih ni jedna fotografija ne bilježi.

Sigurnost je, naravno, uvijek, bez iznimke, na prvom mjestu. I zato je dobro imati mobitel (i punu bateriju), putovati u društvu i obaviti sve neophodne pripremne radnje da bi vožnja bila sigurna i ugodna.

Ipak, kad idući put budete planirali vožnju, razmislite o tome da za promjenu spakirate papirnate karte umjesto digitalnih, a fotografije snimate fotoaparatom umjesto mobitelom. Vjerojatno će vam trebati malo vremena da se naviknete, ali, vjerujte na riječ, obraćanje pažnje na krajolik kojim se vozite, na razgovor sa suputnikom, na mirise, boje i zvukove prirode oko sebe dodat će jednu potpuno novu dimenziju aktivnosti koju inače prakticirate. 

Možda neće ostati zabilježeno u aplikaciji ili na selfiju, ali hoće u srcu i pamćenju.

Pokušajte kad idući put krenete u vožnju, možda vam se i svidi 😉